U Istri nakon 28 godina IDS-ove vladavine nema demokracije, slobode medija, tolerancije ni suživota a ni industrije.

Istri se 90-tih godina prošlog stoljeća dogodio   IDS!  Katastrofa, elementarna nepogoda za Istru!   

IDS je osnovan kao regionalna stranka, koja će raditi na boljitku Istre i njenih žitelja, međutim nakon 27 godina od priznanja Republike Hrvatske, inventura IDS-ove politike je poražavajuća, kako na gospodarskom, tako i na imovinsko-pravnom i ideološkom planu

 Od svog osnivanja do danas konstanta IDS-ove politike je neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima , nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva sa ciljem stvaranja Republike Istre i njenog izdvajanja iz RH. To je konstanta koja se provlači svih 28. godina od stvaranja Republike Hrvatske!

Na gospodarskom planu

Od uništenja industrije, Uljanika i velikog broja manjih poduzeća i koncentracije na turizam, do prenamjena zemljišta, mjenjanje GUP-ova  radi pogodovanja političkoj eliti IDS-a u svrhu  rasprodaje istarske zemlje ( projekt Brijuni Rivijera).

Projekt Brijuni-Rivijera grobar je Uljanika i velika pljačka Istarske zemlje u sprezi političara s nacionalne i lokalne razine

Projekt Brijuni-Rivijera , osmislio je Ivan Jakovčić, kao projekt razvoja turizma na 24 kilometara obalnog pojasa od Bala do Muzila.

Međutim taj se projekat pretvorio u izvor bogaćenja političko-partijske lokalne i državne vrhuške, prenamjenom i rasprodajom državnog zemljišta i nenamjenskim trošenjem državnog novca od 2001.godine do danas. Radi se o nevjerojatnoj pljački državne imovine kroz sam projekt Brijuni-Rivijera i Uljanik Grupe, uključivši i brodogradilište 3.maj iz Rijeke.

Dogodila se najveća pljačka u Istri, jedna od najvećih u Hrvatskoj, prenamjenom,  odnosno urbanizacijom i prodajom  najatraktivnijh parcela uz more na području Barbarige i Dragonere, sa 1,1 milijun kvadratnih metara prekrasne i nedirnute istarske obale, koja je bila u sastavu Nacionalnog parka Brijuni, a koja doseže i do 2,5 milijarde kuna.naravno na štetu lokalne zajednice koju nitko nije ništa pitao. Zbog jeftine prodaje i naknadne urbanizacije 1,1 milijun kvadrata priobalja osuđena je bivša načelnica Općine Vodnjan Lidia Delton jer je pri sklapanju tog posla oštetila Vodnjan za 47,2 milijuna kuna. Doduše, kažnjena je samo načelnica, ali ne i ostali akteri iz političkog vrha Istre koji su zajedno sa čelnicima Hypo banke izvukli 80 milijuna eura kredita za projekt Barbarige i Dragonere te ga nenamjenski potrošili. Kako na ovom zemljištu i dalje raste tek trava i mediteranska makija pretpostavlja se da će uslijediti daljnja preprodaja projekta. a kolateralne žrtve istraživanja i objavljivanja istine bili su tadašnji novinari i uredni Glasa Istre Igor Brajković i državni odvjetnik Vlatko Nuić, te kasnije potpredsjednik Glasa Istre Đani Bažon koji je počinio samoubistvo. Od tada IDS preuzima kontrolu nad Glasom Istre i DORH-om u Istri.

https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/zbog-trgovanja-kaznenim-prijavama-i-obmanjivanja-javnosti-mladen-bajic-mora-odgovarati-41883/

IDS se ponaša kao da je Istra njihovo privatno vlasništvo

IDS se ponaša kao da je vlasnik cijele Istre ! IDS-ovci se  ponašaju kao da su izborima dobili Istru u dotu, a ne da upravljaju zajedno sa izabranim gradskim i županijskim vijećnicima. Tako je Ivan Jakovčić, bivši župan Istarske županije, a tadašnji ministar za europske integracije, 8. svibnja 2001.godine iznio svoju viziju Istre, koja se bazira isključivo na turizmu ” Od Bala do Arene, a i Muzil, moraju postati dio Brijuni resorta”

https://istarski.hr/node/38868-brijuni-rivijera-15-godina-propustenih-prilika

IDS vlada netransparentno, ne uključuje uopće stanovništvo u odlučivanje, ni onda, a ni sada. Nitko nije pitao stanovnike općine Bale i Vodnjan oko prenamjene zemljišta Barbarige i Dragonere , ni iz izuzimanja iz Nacionalnog parka Brijuni, nije bilo javne rasprave, kao što ni danas IDS -ova pulska vlast, ne uvažava oko 400 mailova, koje su  dobili, nakon što su bili prisiljeni raspisati javnu raspravi za davanje pulskih plaža u koncesiju.

Stanovnici Pule su već ostali bez pola pulskog zaljeva, a uskoro će i bez druge polovice, gdje je Uljanik. Sjeverni dio luke, otok Sv. Katarina i Monumenti, je pripao Danku Končaru na 50 godina, a južni dio gdje se nalazi poluotok Muzil ,nudi se na rok od čak 99 godina .

2001. godine Vlade Ivice Račana, Ivan Jakovčić je kao član nadzornog odbora, Nacionalnog parka Brijuni, predstavio svoj projekt po kojem bi obalni pojas i samo otočje Brijuni postalo elitna turistička destinacija, sa 250 luksuznih vila, pet luksuznih hotela, dvije marine za megajahte u pulskoj luci i dva golf terena, sve podređeno turizmu, a kako se vidi Uljanika nema u niti jednoj varijanti.  Ivan Jakovčić je tada izjavio da je “Uljanik šaka u oko pulskom zaljevu i da ga skupa sa Cementarom  treba preseliti na alternativne lokacije”

2003. Ivan Jakovčić nagovorio je tadašnjeg premijera Ivicu Račana da Brijuni-Rivijera  bude nacionalni projekt strategije razvoja turizma u RH, pa je pored Istarske županije sa udjelom od 33%, osnivač bila i Vlada RH sa udjelom od 67%. Zemljište je trebalo unijeti u temeljni kapital Brijuni -Rivijera, davati u zakup ili koncesiju, ali se od toga odustalo i Barbariga i Dragonera su nepovratno prodane.

Dugogodišnja promašena i pogrešna politika IDS-a prema istarskom narodnom bogatstvu

Svi koji su se dosad usudili uputiti kritiku na projekt Brijuni Rivijera, bili oni obični građani ili pak struka, doživjeli su brojne pritiske i prijetnje te su javno prozvani od vrha IDS-a da su anarhisti, buntovnici bez razloga, kočničari svakog razvoja pa čak i mafija (podsjećamo na sramotnu Jakovčićevu izjavu iz 2012. godine o „konzervatorskoj mafiji“ nakon proglašenja kulturnog dobra na lokacijama Sv. Katarina-Monumenti i Hidrobaza).

Do sada je odbačen svaki zahtjev za raspisivanje referenduma počevši od onog iz 2003. godine kada je Odbor za referendum diljem Istre prikupio više od 12 tisuća potpisa protiv rasprodaje zemlje i projekta Brijuni rivijere. Pokretanje te peticije Jakovčić je okarakterizirao kao „neodgovorno, neozbiljno i nemoralno“, a sličnim je uvredama nastavio častiti sve one koji su se usudili kritizirati njegov plan pa tako i članove građanske inicijative „Volim Pulu“ za koje je kazao da je riječ o desetak ljudi koji se protive projektima i da zbog njih sve stoji, te da te ljude treba ukloniti.

Isti je obrazac ponašanja IDS-a i dan danas, zbog davanja pulskih plaža u koncesiju. Samo što se ovaj puta Boris Miletić ne izlaže javnosti, nego pošalje svog zamjenika Roberta Cveka.

Više o projektu Brijuni-Rivijera i povezanosti sa propačću Uljanika na ;

https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2019/03/05/projekt-brijuni-rivijera-grobar-je-uljanika-i-velika-pljacka-istarske-zemlje-u-sprezi-politicara-s-nacionalne-i-lokalne-razine/

 

Na ideološko- političkom planu

Na ideološko-političkom planu IDS je svojom regionalnom politikom istrijanstva narušio međunacionalne odnose, mada se svi čelnici IDS-a busaju u prsa svojom multikulturalnošću, tolerancijom i demokracijom. Tu politiku IDS. a analizirati ću kroz politiku koju je IDS vodio. od svog osnutka do danas kroz;

1. Potenciranje i stvaranje regionalnoga identiteta kroz istrijanstvo i stvaranje Istrijana i predstavljanje IDS-a kao jedinoga zaštitnika u očuvanju identiteta Istre ;

2.Odnosom prema nacionalnoj državi i državnim institucijama u najosjetljivijim
trenutcima njezina stvaranja i borbe za njezin opstanak u Domovinskome ratu i
pitanje hrvatskih granica;

3. Po pitanju autonomije Istre i na zagovaranje drugoga državnog ustrojstva Hrvatske
kroz transregionalizam Istra regija u Europi regija, odnosno federalizaciju Hrvatske.

4. Stalnim latentnom sukobom ideologija s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom;

5. Odnosom IDS-a prema talijanskoj manjini kao i na stajališta talijanske manjine
prema novonastaloj državi Hrvatskoj.

1.Potenciranje i stvaranje regionalnog identiteta

U Republici Hrvatskoj održan je 19. svibnja 1991. godine referendum za neovisnost na koji je izašlo 83,56% birača od kojih se njih 94,17% izjasnilo za suverenu samostalnu državu Hrvatsku. Za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi glasovalo je tek 1,2% birača. Uoči referenduma, 15. svibnja 1991. godine, područje Istre, Rijeke i Kvarnerskih otoka zasuto je propagandnim letcima bačenim iz zrakoplova („Utva 66“, bivši vojni zrakoplov koji je poletio iz medulinske sportske zračne luke bez dozvole) u kojima se poziva na bojkot referenduma za nezavisnost. Tekst letka sadrži politički program triju stranaka o tome pitanju: Saveza komunista-Pokreta za Jugoslaviju (letak pisan dvojezično, na hrvatskome i talijanskome jeziku), Stranke Jugoslavena i Srpske demokratske stranke. Sve su one ujedinjene u antihrvatskoj politici s jasnim zajedničkim velikosrpskim nazivnikom. IDS je od Stranke Jugoslavena (SJ) preuzeo programsku deklaraciju i prihvatio identičan odnos prema granicama koji ne vodi očuvanju teritorijalnoga integriteta novonastale države. „Osnovni cilj SJ je pokretanje snažnijeg procesa integracije regija na jugoslavenskom prostoru kako bi se stvorili preduvjeti da Jugoslavija regija integrira sebe politički, ekonomski, kulturno-civilizacijski u buduću Europu regija u kojoj granice postaju tek crte na geografskim kartama.“

Glas Istre, br. 132, 16. svibnja 1991., str. 2

IDS želi stvoriti istarski međunacionalni koktel kroz pojam istrijanstva, hibridne tvorevine koja briše povijesno pamćenje i kida spone s hrvatskom tradicijom. Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na trojednome jedinstvu istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija.

Istarski demokratski sabor (IDS) preuzima vodeću ulogu u Istri. Osnivači IDS-a (osnovan 7. prosinca 1989.) Josip Komparić i Ivan Pletikos 17. prosinca 1989. stupaju u fuziju sa Savezom za napredak Istre koji vode Ivan Pauletta, Elio Martinčić i Mario Sandrić i stvaraju novi IDS iz kojega Komparić i Pletikos ubrzo bivaju izbačeni, jer su Pauletta, Sandrić i Debeljuh uzeli dokumente koje je pripremio pravnik Ivan Pletikos, otišli bez njegova znanja u Zagreb i registrirali stranku.

Prvi predsjednik stranke Ivan Pauletta ostaje na toj funkciji do početka lipnja 1990. godine kada ga zamjenjuje Elio Martinčić. Na prvoj skupštini IDS-a 7. srpnja 1991. godine u Medulinu na čelo IDS-a dolazi kao treći predsjednik Ivan Jakovčić, koji se uključio u IDS u dvanaestome ogranku porečke podružnice osnovanom u gradskoj mjesnoj zajednici „J. Rakovac“ gdje je odmah i izabran za predsjednika ogranka, a na toj je dužnosti predsjednika IDS-a bio skoro 23 godine, sve do 14. veljače 2014. godine kada ga zamjenjuje Boris Miletić.

Glas Istre, br. 21, 23. siječnja 1991., str. 8.

Boris Miletić bio je jedini kandidat za predsjednika IDS-a. Od ukupno 273 delagata na izbornom su saboru bila 243 (tri nisu dala svoj glas za izbor Miletića na čelo stranke). Jakovčić postaje počasni predsjednik IDS-a.

2.Odnos prema nacionalnoj državi

Čelnici stranke u svojim prvim javnim istupima zauzimaju se za anacionalno društvo, istrijanstvo, autonomiju i pozivaju na bojkot izbora. U svojim izjavama jasno ističu stavove o Republici Hrvatskoj, koja je upravo nastajala. Tako Elio Martinčić govori o „neprihvatljivom osnivanju države nacija na čemu se sada radi kod nas“, a Ivan Pauletta smatra: „Ako će Hrvatska biti jaka država, bit će to kao država regija, ne kao nacionalna država htjela to ona ili ne.“

Elio Martinčić još preciznije upozorava: „IDS je osnovana da bi se suprotstavila novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana“ Svim građanima „poručeno je da se na ovim izborima ne glasa jer oni nisu niti demokratski niti slobodni pa čak niti tajni“

U trenutcima kada je Hrvatska branila suverenitet, Mario Sandrić, generalni tajnik IDS-a, izjavljuje: „Siguran sam da će do građanskog rata doći, jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko nišana. Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (…) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja.“

Glas Istre, br. 92, 5. travnja 1991., str. 9.

Bilo je i takvih razmišljanja da „IDS od jeseni namjerava sastaviti regionalnu vladu u sjeni“

Glas Istre, br. 165, 18. lipnja 1991., str. 10.

Analiza izjava upućuje na to da čelnici IDS-a nisu uopće htjeli sudjelovati u stvaranju samostalne države Hrvatske. Ivan Pauletta tvrdi: „Granice postavljene u Istri postavljene su protiv volje istarskog naroda.“

Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str. 5.

IDS se svojim stavovima o nepriznavanju državnih granica približava tezi i o nepriznavanju same države.

Odnos prema prognanicima jasno se vidi iz izjava čelnika IDS-a koji pokazuju da oni ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu, već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri. Na toj je crti i izjava Dina Debeljuha da „Istra nije bila nikad više pljačkana nego dosad“ Čelnici IDS-a u samostalnoj Hrvatskoj i dalje tvrde: „A u gorem stanju nego što je sada, Istra nikad nije bila. Nikad nije bila rascjepkanija, siromašnija, bez perspektive. Ne znam što bi se gore od ovog moglo dogoditi.“ U razdoblju obrane od neprijateljske velikosrpske soldateske koja je otimala hrvatske krajeve i tjerala na progon civilno stanovništvo Hrvatske: žene, djecu, bolesne i nejake, zabrinutost IDS-a ograničava se samo na strah od gubitka identiteta Istre. A tek kakva je Istra danas, uništene industrije, rasprodana i

Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str. 5

Glas Istre, br. 200, 24. srpnja 1991., str. 14.

Glas Istre, br. 291, 23. listopada 1991., str. 4.

I nakon 28 godina retorika IDS-ovaca nije se promjenila;

IDS „je organizirao proteste na granici, u Savudriji koji je bio jedan od niza organiziranih protestnih skupova protiv ustanovljenih granica između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Istrani iz Republike Slovenije, predstavljeni pred-sjednikom M. Carbonijem kao i Istrani iz Hrvatske, koje je predstavljao predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić, opet su poručili pismom vladama republika Slovenije i Hrvatske da su im granice nametnute, (…) da ne smiju dijeliti tri naroda i tri kulture koje žive na ovom prostoru. Pismo je dostavljeno vladi Republike Italije“

Glas Istre, br. 289, 21. listopada, 1991., str. 10

Totalno nepoznavanje povijesnih činjenica i društvenih procesa koji su obilježili NOP i pripojenje Istre matici Hrvatskoj nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943.godine, vidljivo je iz izjave Ivana Paulette: „Niti jedna linija razgraničenja koju su saveznici predložili poslije 2. svjetskog rata nije dijelila Istru na talijanski, slovenski i hrvatski dio nego samo na jugoslavenski i talijanski. Nikad 1943. godine na skupovima nije spominjano dijeljenje Istre.Božo Milanović je 19. ožujka 1946. godine na sjednici u Pazinu ispred savezničke komisije upravo molio tu komisiju riječima ‘ne dijelite nam tu našu Istru’.“ Spominjanje monsinjora Bože Milanovića, koji je bio nepokolebljivi borac za hrvatske granice u Istri, pokazuje nepoznavanje i nepriznavanje njegove uloge u pripojenju Istre ” matici zemlji Hrvatskoj” Isto tako nepoznavanje podjele Istre na zonu A i Zonu B.

U razdoblju obrane od agresije JNA i velikosrpskih četničkih formacija, koji su otimali hrvatske krajeve i tjerali na progon civilno stanovništvo Hrvatske: žene, djecu, bolesne i nejake Ivan Jakovčić nije htio primiti prognanike. Jakovčića je samo brinuo strah od gubitka identiteta Istre. Tako u pismu upućenom predsjednicima istarskih općina predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić predlaže „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracionom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog iden-titeta izmjenom demografske bilance“. Tako je upozoreno kako će „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora“

Glas Istre, 15. ožujka 1993., br. 72, 5

Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str. 5

Glas Istre, br. 199, 23. srpnja 1991., str. 15

.Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str.

Glas Istre, br. 295, 27. listopada 1990., str. 16

Ivan Pauletta izjavljuje: „Sada se Istra pokušava dijeliti po nacionalnoj liniji. Niz postavki glorificira hrvatsku etničku skupinu što nije podobno ovom kraju a niti jednom kraju u Europi. Glorificirati ili još gore nametati jednu etničku skupinu može u Istri biti kontraproduktivno kao što se sada pokušava nametnuti tvrdo hrvatstvo.“ Međutim zašto je Pauletti smetalo hrvatstvo, jer je on nametao talijanstvo i uspoređivao Istru sa talijanskom pokrajinom Alto Adige, koja nema sličnosti s Istrom zbog potpuno različita omjera nacionalne strukture stanovništva. U ovoj i sličnim izjavama Paulette je ishodište netrpeljivosti IDS-a prema Hrvatima i hrvatskoj državi i autonomiji po modelu Alto Adige.

3. Istrijanstvo kao regionalni identitet i IDS kao zaštitnik identiteta Istre

Po Ivanu Pauletti „Istranin je onaj tko poštuje istarske tradicije i običaje, prihvaća istarsku kulturu i djeluje za napredak Istre i dobrobit njenih žitelja“

Glas Istre, br. 104, 16. travnja 1990., str. 8.

. „Istrijanstvo predstavlja specifičnu svijest nacionalne pripadnosti koja se odnosi na procese identifikacije istarskoga čovjeka sa zajedničkim teritorijem i povijesnom sudbinom.“

Programska deklaracija IDS-a,1991

IDS stvara koncept istarske nacije: „istrijanstvo ima sve elemente nacionalnog bića – poseban jezik, kulturu, povijesnu tradiciju i običaje…“

Glas Istre, br. 19, 21. listopada 1991., str. 10.

Nasuprot tomu talijanska manjina i njihovi predstavnici zabrinuti su neznatnim anacionalnim i lokalnim izjašnjavanjem Talijana.

Dino Debeljuh je također rekao da je „vrijeme da se Istri vrati Istarski sabor, a Istarski demokratski sabor tražit će i referendum za Istru“ Debeljuh je isticao: „Ne bi van intrigivalo da Istra postane regija sa svojim Saborom. Kako ća je to prije sto lit bila.

Glas Istre, br. 204, 28. srpnja 1990., str. 16

Glas Istre, br. 215, 8. kolovoza 1990., str. 11.

Ivan Pletikos osnivač IDS-a, koji je zagovarao prohrvatski smjer stranke tada je izjavio”„njihov odijum naspram svega hrvatskog, neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskih Hrvata i hrvatskih dijalekata u Istri te stvaranje pojma istrijanstva i Istrijana izvan njegovih povijesnih dimenzija vodi u autonomaštvo kao oblik novokomponovanog političkog primitivizma i koncepciju politike kao politike krvi i tla. Time je IDS sada trenutno potpuno na tragu jednog Carla de Franceschija po kojoj Hrvati nisu Hrvati već Istrijani dok su svi ostali zadržali svoj identitet.”

Glas Istre, br. 68, 11. ožujka 1990., str. 15

Ta politika odijuma prema svemu hrvatskom dovela je do međunacionalne netrpeljivosti i sukoba, koja traje i danas, jer čim se netko izjasni kao Hrvat, automatski je ustaša i klerofašist. To se jasno očituje na dugogodišnjoj zabrani M.P. Thompsonu da nastupa u pulskoj Areni, dok istovremeno srpski pjevači nesmetano nastupaju. Takvi postupci naravno izazivaju ogorčenje kod hrvatskog djela stanovništva.

Tako Ivan Herak tvrdi: „IDS je jedina stranka koja može zaštititi identitet Istre.“

U IDS-u gdje je došao do mjesta potpredsjednika stranke. 1992. godine ušao je u Hrvatski sabor kao zastupnik spomenute stranke, no 1994. godine je isključen iz IDS-a.

Glas Istre, br. 34, 5. veljače 1993., str. 14.

Ivan Jakovčić na predizbornoj tribini IDS-a izjavljuje da „Istru treba braniti, a mi smo ovdje za to“, ne precizirajući od koga bi trebalo braniti Istru.

Glas Istre, br. 21, 23. siječnja 1993., str. 7

Ivan Pauletta izjavljuje: „U Istri smatramo i želimo da Istra bude cjelina, što sada nije. Pri tom mislim na cijelo geografsko područje, bez internih granica, s visokim stupnjem autonomije.“

Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str. 5.

Dino Debeljuh i Loredana Bogliun-Debeljuh (intervju iz Famiglia cristiana) navode da „politički program Istarskog demokratskog sabora jest da se za Istru dobije status autonomne provincije s velikim ovlastima u kojoj bi mogle živjeti sve nacionalnosti: ali dugoročni san je da ista stranka-blizanka, koja je tek nastala u Sloveniji, uspije dobiti istu takvu autonomiju za dio oko Kopra. Dino Debeljuh i njegova žena su jasni: usmjerenost prema jednom velikom gradu, kakav je Trst, traži teritorij, buduća autonomna Istra mogla bi razviti takvo gospodarstvo koje bi joj podarilo život i kulturu.“

Glas Istre, br. 349, 20. prosinca 1992.,str. 11.

Takve ambicije istovjetne su sa zahtjevima talijanskih esula iznesenih na skupu u Rovinju u organizaciji Zajednice Talijana o njihovu viđenju odnosa Trsta i Istre: „Trstu je potrebno zaleđe – Istra. Istra su pluća Trsta – njoj je potreban Trst.“

Glas Istre, br. 345, 16. prosinca 1992., str. 13.

Čelnici IDS-a Ivan Pauletta, Dino Debeljuh, Loredana Bogliun-Debeljuh tvrde da je najvažnije „da mi želimo regiju, a ona se stvara u ime mira, nasuprot države nacije, koja je nastala u ratu radi njega samog“

Eto tumačenja raspada Jugoslavije “ rat je nastao radi njega samog” a ne zbog Velikosrpske politike i agresije Srbije i JNA na hrvatski teritorij u cilju stvaranja Velike Srbije, sa granicom na crti Karlobag-Virovitica! To je govorio dugogodišnji veleposlanik Republike Hrvatske i zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova RH g.Debeljuh koji kaže da ja pišem neistine ( lažem) ? Neka si osvježi pamćenje!

Glas Istre, br. 104, 16. travnja 1990., str. 8.

Oni dalje izjavljuju: „Mi vidimo i budućnost Jugoslavije kao regionalno organizirane.“

Glas Istre, br. 104, 16. travnja 1990., str. 8.

Ivan Jakovčić u talijanskome listu Il giornale navodi da „prvi put u post-titoističkom Saboru je zastupljena jedna autonomaška snaga“, dok Jakovčić ističe da „na neki način slijedimo primjer Tuđmana koji je odvojio Hrvatsku od Jugoslavije“

Evo još jedno tumačenje Domovinskog rata od strane dugogodišnjeg IDS-ovog predsjednika Ivana Jakovčića , po njemu je dr. Tuđman” odvojio Hrvatsku od Jugoslavije”  Zamislite ; Hrvatska je kriva za raspad Jugoslavije! Oni nikako ne mogu preboljeti Jugoslaviju! Nije velikosrpska i JNA agresija kriva za raspad Jugoslavije???

Glas Istre, br. 245, 6. rujna 1992., str. 11.

Na kraju ovog djela IDS-ove povijesti citiram g. Debeljuha;

” Podmetali su nam svejedno svakojake neistinite priče, poput onih da smo građane upućivali da glasaju za Pokret za Jugoslaviju, SKH-SDP, da dobivamo ogromne novce iz Italije, da surađujemo sa profašističkim strankama u Italiji. Iako smo u svakom proglasu ili dokumentu stalno i uvijek isticali da Istru vidimo kao regiju u sastavu država kojima Istra pripada, insinuiralo se konstantno da smo htjeli odcijepiti Istru iz Hrvatske, da smo građane nagovarali da se deklariraju kao Istrijani, da smo po selima nagovarali ljude da se deklariraju kao Talijani jer da će u protivnom izgubiti tal. penzije, da surađujemo sa SDS-om…Mašta im je doista bila bujna, no to su sve bile neistine.”

Iz ovih riječi g.Debeljuha vidi se kako političari imaju selektivno pamćenje. Sve što je g.Debeljuh napisao da mi je bujna mašta, u tekstu sam dokazala da je istina, a ne bujna mašta!

4. Stalni latentni sukob sa predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom

Ivan Pauletta, Dino Debeljuh, Loredana Debeljuh-Bogliun izjavili su: „To što je dr. Tuđman rekao u Pazinu, nije potrebno komentirati, jer smo mi već takvih Tuđmana u Istri imali“

Glas Istre, br. 104, 16. travanj 1990., str. 8

Eros Bičić izjavljuje: „Tuđman će završiti kao i svi desni nacionalisti“

Tipično yugokomunističke riječi!

Glas Istre, br. 108, 20. travnja 1990., str. 2

Te 1990. godine „za politiku koju vodi Tuđman rečeno je da je ravna ponašanju Miloševića“

Glas Istre, br. 283, 15. listopada 1990., str. 5.

IDS-ovi čelnici stalno su obmanjivali dr. Tuđmana, sasvim suprotno su govorili u javnosti, od onog što su njemu tvrdili.

Prigodom prvoga susreta predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana s vodstvom IDS-a u rovinjskome hotelu „Park“ i predstavljanja programa stranke, njezin predsjednik Ivan Jakovčić izjavljuje: „Mi smo u niz navrata podržali Vašu politiku. Smatramo da ovi nesporazumi nastaju zbog loših informacija koje Vi dobivate iz krugova koje ja ne poznam. Mislimo da je to osnovni razlog. Posrijedi nije nikakvo autonomaštvo IDS-a.“

Glas Istre, br. 132, 15. svibnja 1992., str. 16.

Na pitanje dolazi li iz njihovih redova da je Zagreb isto što je jučer bio Beograd, Jakovčić tvrdi: „Ne. Mi to nikad nigdje nismo izjavili.“

Jakovčić izjavljuje i sljedeće: „Nikada nismo zagovarali istrijanstvo kao iskazivanje“ što nikako nije u skladu s analizom izjava čelnika IDS-a. Čelnici IDS-a u razgovoru s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom iznose drugačije stavove od onih što predstavljaju svojim biračima u Istri: „U razgovoru je izražena jednoglasnost kako nema nikakvih stvarnih osnova za glasine po kojima u Istri postoje stvarne težnje da se ona kao posebna regija ujedinjuje s drugim europskim regijama.“

Glas Istre, br. 57, 28. veljače 1993., str. 1.

Dr. Tuđman ističe: „Posebno je zanimljivo što u njegovim nedavnim razgovorima s vodstvom IDS-a nije bilo ni natruha da vodeća istarska stranka želi nadregionalnu Istru. Svi su se izjasnili da je Istarska župa-nija sastavni dio Hrvatske te da nema pretenzija razvijati se kao regija koja bi tražila međuregionalno povezivanje i integraciju s Europom, mimo Hrvatske.“

Glas Istre, br. 59, 2. ožujka 1993., 3

Članak „Ne odustajemo od interdržavne regije“

Glas Istre, br. 59, 2. ožujka 1993., 3.

Suprotno je stajalištima koje su čelnici IDS-a iznijeli predsjedniku Tuđmanu glede njihovih političkih ciljeva. Što znači da su ga neprestano obmanjivali.

Naravno da ga nisu varali “svi oni koji su mu servirali neistine” nego su ga sustavno varali IDS-ovci skupa na čelu sa Ivanom Jakovčićem.

Dr. Franjo Tuđman uvidio je da ga IDS-ovci sustavno obmanjuju kada je Skupština Istarske županije izglasala Statut 1994. godine, kojem je Ministarstvo pravosuđa ukinulo 36 članaka , od čega je Ustavni sud svojom odlukom u veljači 1995. godine prihvatio 18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo.

Vlada Republike Hrvatske zahtjevom od 14. travnja 1994. pokrenula je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske postupak za ocjenu suglasnosti odredbi Statuta Istarske županije s Ustavom Republike Hrvatske i sa zakonom.

Ustavni sud je tako, primjerice, ukinuo odredbu čl. 23. Statuta o zaštiti istrijanstva
budući da takva norma kojom se posebno štiti regionalna pripadnost,
nije u suglasnosti s odredbama čl. 14. i 15. Ustava. Prema odredbama čl. 14.
Ustava građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj
rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom
ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom
položaju ili drugim osobinama. Time su svi pred zakonom jednaki. Ustav pak
u čl. 15. jamči ravnopravnost i slobodu izražavanja narodnosne pripadnosti pripadnicima svih naroda i manjina. “Ta se ustavna jamstva ne mogu drugim
propisima uređivati na drugačiji način, ni sužavati, a niti proširivati.” (Odluka
Ustavnog suda RH, Službene novine ZI, 1995., str. 103.)

Ukinuta je i odredba čl. 29. Statuta prema kojoj se priznaje Talijanska unija kao
jedini predstavnik pripadnika talijanske nacionalne zajednice. “Ostvarivanje i
zaštita nacionalnih prava manjina u nadležnosti je Republike Hrvatske i ona
to uređuje zakonima (članak 83. stavak 1. Ustava). Stoga je nesuglasno Ustavu
i zakonu ta pitanja uređivati statutom županije. Prema čanku 43. Ustava svim
građanima Republike Hrvatske pa tako i građanima talijanske nacionalnosti,
jamči se pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja
za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga
uvjerenja i ciljeve.” (Odluka Ustavnog suda, op. cit., str. 104.) Građani stoga
mogu slobodno osnivati političke stranke, sindikate i druge organizacije. I pripadnici
talijanske nacionalne zajednice imaju zato mogućnost da slobodno izaberu
svog predstavnika, odnosno “odrede organizacijske oblike svojega djelovanja”,
Ukidanjem Čl. 29. Statuta ne dovodi se “u pitanje opstojnost i pravni subjektivitet Talijanske unije.. .Odredba je ukinuta samo stoga što se njome krši
Ustav te ograničavaju zajamčena ustavna prava iz članka 43. Ustava svih hrvatskih
građana talijanske nacionalnosti na cijelom državnom području Republike
Hrvatske.” (Odluka Ustavnog suda, op. cit., str. 104.)

tatjana

5. IDS i Talijanska manjina

Talijanizacija se uspješno provodi. Imena ulica, trgova, gradova, toponima itd. su potalijančena, talijanske zastave se svakodnevno vijore na mjestima na kojima im uopće nije mjesto.

Kino Zagreb u Puli se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici Alidi Valli, koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je navodno bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih ‘prava’? Gospodin Radin bi, ako ima imalo samo poštovanja, ljudske i nacionalne tolerantnosti, morao znati gdje je granica kada se treba stati sa traženjima takvih ‘prava’ za Talijane u Istri, koja istovremeno znače oduzimanje i/ili ukidanje temeljnih nacionalnih i ljudskih prava drugima, u ovom konkretnom slučaju prije svega nas Hrvata!

Uvedena je zabrana zapošljavanja ako se ne zna strani (talijanski) jezik, političke funkcije se dodjeljuju po nacionalnoj osnovi (talijanski dogradonačelnici, vijećnici…), fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno sa predstavnicima talijanske zajednice i gradskih vlasti ( dolazak Ginafranca Finija u Pulu na poziv Furia Radina 2010 godine), zabrana govorenja materinjim hrvatskim jezikom u talijanskim školama (npr. u osnovnoj talijanskoj školi u Puli gdje nastavnici galame na djecu «Non parlate Croato!!!»),  –primjera je bezbroj, samo nema nasilja i sve je po zakonu. Talijanizacija  koju provodi IDS, ravna je prisilnoj talijanizaciji između dva svjetska rata, samo bez nasilnih metoda,  vrlo lukavo, a istovremeno se u svakoj prigodi favorizira talijanski jezik.

IDS je talijanizirao Istru

Istarsku županiju čine jedinice lokalne samouprave: 10 gradova i 31 općina.

Od 10 gradova 7 gradova je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika , a 3 su jednojezična -hrvatskog jezika.

Od 31 općine 12 je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika , a 19 jednojezično, hrvatskog jezika.

Ukupan broj stanovnika IŽ;  208.055 što čini 4,85 % stanovništva Republike Hrvatske

  • Hrvati  142 173 ( 68,33%)
  • Talijani  12 543 ( 6,03%)

Od ukupnog stanovnišva Istre 208 055, dvojezičnošću je obuhvaćeno 139 553, a hrvatskim jezikom 66 733 stanovnika

Iz navedenih podataka prema popisu stanovništva 2011 godine IDS je svojom politikom talijanizirao Istarsku Županiju, jer je 67 % stanovnika obuhvaćeno dvojezičnošću. Hrvatskim jezikom ostalo je obuhvaćeno samo 33% stanovnika Istre.

Zbog 12 543 pripadnika talijanske manjine ili samo 6,03 %, dvojezičnošću je obuhvaćeno 67 % stanovništva Istre! Ako je ukupno hrvatsko stanovništvo Istre 142 173 ili 68,44% , to je talijanizacija hrvatskog stanovništva u Istri!

IDS kao stvaratelj novog istrijanskog identiteta , djeluje sa svrhom daljega rastakanja svijesti o pripadnosti većinskoga naroda, stvaranja privida o etničkom prostoru Istre drukčijem od onoga u zbilji. Pokazuje se visoki stupanj nesnošljivosti dijela lokalnih moćnika prema onima koji su drugi i drugačiji.

Istarska convivenza ili suživot

„Radi se o civilizacijskom dostignuću prvorazrednog značaja koji zaslužuje biti kandidiran i registriran kao nematerijalno kulturno dobro. Convivenzom brišemo sve mentalne granice koje su nas razdvajale i prouzrokovale ogromne patnje“ kaže obnašatelj dužnosti istarskog župana Fabrizio Radin

Već sam naslov nije u skladu sa covivenzom-suživotom, jer mnogi ljudi ne znaju talijanski jezik, a ni Župan, ni urednik Glasa Istre nisu nigdje napisali prijevod riječi!

Zar svi trebaju znati talijanski jezik?

Nije li po Ustavu RH službeni jezik u Hrvatskoj – hrvatski?

Članak 12.

U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.

U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

Talijanska nacionalna manjina dobila je dvojezičnost, zbog održavanja svoga nacionalnog identiteta, ne misli li župan Fabrizio Radin da bi i dvojezičnost trebala biti dvosmjerna, radi očuvanja nacionalnog identiteta hrvatskog naroda? To je onda stvarni suživot, stvarna convivenza!

Eto na prvoj rečenici convivenza je zapela i pokazala se kao fikcija, a ne stvarna, jer se ne provodi u praksi, u stvarnom svakodnevnom životu.

Nije to prvi put da se zaobilazi prijevod na hrvatski jezik u Istri!

Dana 13. lipnja 2016. održana je sjednica Skupštine Istarske županije. Nakon izlaganja Furia Radina na talijanskom jeziku, Ivica Butorac (HDZ) zatražio je službeni prijevod njegova izlaganja.

Na taj zahtjev za prijevod Predsjednik Skupštine Valter Drandić,  neprimjereno je reagirao, kao da u Istri svi razumiju talijanski jezik.
Predsjednik Skupštine član je IDS-a tako da uopće ne iznenađuje takvo ponašanje, s obzirom  njihovu bahatu i licemjernu politiku!

Gdje je tu suživot ili convivenza sa kojom se busaju u prsa?
Gdje je tu multikulturalnost i tolerancija kojom se hvale?
Gdje su demokratski principi o pravima svakog čovjeka na svoj jezik?

Zar za talijansku manjinu Zakoni vrijede ,a za istarske hrvate ne
vrijede?

Najpoznatiji predsjednik Talijanske unije bio je Antonio Borme, intelektualac, čije su ideje utkane u politički program IDS-a i u dvojezično ustrojstvo Istarske županije.

Bio je mentor i idejni vođa  Loredani  Bogliun-Debeljuh, koja je zastupala projekt Euroregije  Istre i kao podžupanica IŽ je na skupu u Brtonigli 15.i 16. lipnja 1995.godine pod pokroviteljstvom Vijeća Europe iznijela program u šest točaka o brzom rješenju istarskog pitanja koji je neslavno propao. I to zahvaljujući slovenskim intelektualcima, koji su prepoznali projekt Euroregije Istre kao napad na državni suverenitet i integritet Republike Slovenije.
Zar su istarski hrvati građani drugog reda u vlastitoj državi?

IDS-ova licemjerna i podla politika

Od samog osnivanja IDS je imao „ mentalne granice prema hrvatskom narodu i Hrvatskoj državi“ i to uske mentalne granice u kojima nije bilo mjesta za hrvatsku komponentu u Istri, a to je opredjeljenje prikrivao raznim smicalicama, ali ostaje činjenica da nisu kao stranka, nikako prihvaćali raspad Jugoslavije i stvaranje samostalne države Hrvatske. Znači od samog početka IDS-a suživot sa hrvatskom komponentom nije bio prihvatljiv.

Ideja transgraničnosti koju zagovara IDS u svome političkom djelovanju, ideja  o stvaranju regionalnoga parlamenta Istre i naglašavanje istrijanstva, kao nositelja regionalnoga identiteta svih stanovnika Istre, nije u skladu  s državnim ustrojstvom Republike Hrvatske. Stvarajući pritisak na  hrvatsku nacionalnu pripadnosti pučanstva Istre, proglašavajući je fašizoidnom, ustaškom i klerofašističkom i pozivajući stanovništvo Istre na izjašnjavanje kao Istrijani, čelnici IDS-a su vješto iskoristili proces društvenih promjena u situaciji prelaska iz jednostranačkoga u višestranački politički sustav i u trenutcima stvaranja  hrvatske države djelovali su kao destabilizirajući faktor tražeći regiju s posebnim statusom konstantno insinuirajući i producirajući sukob sa strankom na vlasti HDZ-om i predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

I to je po IDS-u  put ka istarskoj convivenci-suživotu? Da, ali bez hrvatske komponente!

Potkrijepiti ću sa par izjava utemeljitelja i osnivača IDS-a.

U trenutcima kada je Hrvatska branila suverenitet, Mario Sandrić, generalni tajnik IDS-a, izjavljuje: „Siguran sam da će do građanskog rata doći, jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko nišana. Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (…) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja.“ Ops „ nečija nacistička opredjeljenja“

Glas Istre, br. 92, 5. travnja 1991., str. 9.

„Nas Istrane neka puste na miru“ Očito Mario Sandrić nije čuo pjesmu, koja se pjevala u Istri i van Istre u izbjeglištvu nakon što je, 12.studenog . 1920.godine u Rapallu, potpisan ugovor o predaji Istre Italiji, a potpisali su ga predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije.

Primjetno je da je Mario Sandrić rekao  Istrani, a ne Istrijani!!! Što znači da još nije krenulo Istrijanstvo u galop.

. , evo i jedne od pjesama koje su se rado pjevale među izbjeglicama iz Istre (izvor: Romana Cehulić, čiji je otac Dragutin Plenča rođen 1931. u naselju Trešnjevka u Zagrebu):

Mi smo Istrani i Hrvati pravi
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Talijani imaju pune vreće
Kupit nas neće
Kupit nas neće.
Talijani piju iz puni bunji
A naši žulji plaćaju
A naši žulji plaćaju.
Mi smo Istrani i Hrvati pravi,
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo

IDS o granicama

Čelnici IDS-a nisu razumjeli nacionalno integracijski proces i stvaranje samostalne države Hrvatske. Ivan Pauletta tvrdi: „Granice postavljene u Istri postavljene su protiv volje istarskog naroda.“ A da taj isti Pauletta, narod nije pitao za granice! Zanimljivo je i to da je 19. svibnja 1991.održan referendum o samostalnosti Republike Hrvatske, kada se 94,17% građana izjasnilo za samostalnost, a Pauletta, tvrdi da su granice postavljene protiv volje istarskog naroda?

Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str. 5.

IDS i Istrijanstvo

Convivenza-suživot, da uvijek, jer je to jedini način da ljudi različitih političkih uvjerenja, nacionalnosti i vjera, žive jedni do drugih, ali ne na IDS-ov način, negiranja nacionalnog identiteta hrvatskog naroda, kojeg je htio pretvoriti u Istrijane! Ne negirajući hrvatski identitet i naturajući mu istrijanski identitet.

IDS-ova politika istrijanstva proteže se kroz sve godine postojanja IDS-a, pa je mladež IDS-a pozivala građane da se na popisu 2011.godine izjasne kao Istrijani.

IDS poziva – izjasnite se kao Istrijani za popis stanovništva 2011,godine

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/ids-poziva-izjasnite-se-kao-istrijani-20110223/print

Klub mladih IDS-a predstavio je informativno-edukativnu kampanju Ja sam Istrijan/ka, kojom se, vele, promoviraju ljudska i građanska prava

A Dino Debeljuh piše;“  insinuiralo se konstantno da smo htjeli odcijepiti Istru iz Hrvatske, da smo građane nagovarali da se deklariraju kao Istrijani,“

https://ivijesti.hr/dino-debeljuh-odgovorio-ids-nisu-osnovali-cetnici-fasisti-talijanasia-ni-iredentisti-ipak-danasnji-ids-nije-isti/

ids-istrijani

Priopćenje za javnost!
Na „Okruglom stolu“ koji je Puli 2. travnja 2011. godine, na temu „Što znači biti Istrijan?“, organizirala Mladež IDS-a trojica od četvorice pozvanih gostiju iskazala su se čistom fašističkom retorikom.
Govor mržnje, prema hrvatskom narodu, Republici Hrvatskoj – zapravo prema svemu hrvatskom, dominirao je u izlaganjima Sandija Blagonića, Erni Gigante Deškovića i posebice Ivana Paulette koji je u svojem istupu otišao najdalje izvan okvira Ustavom RH dozvoljenog, izjavivši da se zalaže za odvajanje
Istre od RH.
Nevio Šetić je jedini u tom društvu bio normalan, spreman argumentirano diskutirati na temu te tribine.
Kako je koncept „Okruglog stola“ bio zamišljen tako da nakon uvodnih izlaganja i nazočni auditorij može raspravljati razvila se široka i žestoka rasprava uglavnom protiv izlaganja trojice, po našem mišljenju, neospornih fašista. To međutim lokalni dnevnik nije niti jednom riječju zabilježio iako je diskusija
znatno duže potrajala i bila zanimljivija od samog izlaganja gostiju. Takav scenarij sugerira da je čitava akcija bila unaprijed planirana sa tom istom dnevnom tiskovinom. U scenarij se jedino nije uklopila činjenica što je tribina bila posječena u ogromnoj većini od onih koji ne dijele mišljenje organizatora.
No, što je stvarna pozadina ovog skandaloznog događaja? Prvi i površni dojam za mnoge će biti aktualni popis stanovništva u RH, a ova tribina samo kao dio kampanje Mladih IDS-a o „istrijanstvu“, započete krajem veljaće ove godine. No, to po našem mišljenju nije točno. Istrijanstvo kao „nacionalna
pripadnost“ davno je prevladana i apsolvirana tema. Ona nije nikada ni dosegla „znanstvenu“ razinu jer je u startu bila raskrinkana kao plod političko – primidžbenih laboratorija iredentističko – velikosrpskih snaga kojima je samostalna Hrvatska bila meta za njihove teritorijalne pretenzije. Da je to tako potvrđuju i nedavne izjave čelnika srpskih društava u Istri koji tvrde da je među onima koji su se izjasnili „Istrijanima“ bilo najmanje 30% Srba.
Izazivanje nacionalne i političke  polarizacije u Istri ima, po našem mišljenju, pozadinu u želji da se spriječi otvaranje kriminalnih afera u koje su umješane vodeće političke, pravosudne i dijelom policijske strukture naše Županije. Za Udrugu hrvatskih branitelja „Zavjet“
Ninoslav Mogorović, predsjednik podružnice za ŽI

https://pollitika.com/istrijan-ne-brojanju-krvnih-zrnaca

Dakle nisu insinuacije, već istina, dokazana istina!

A rezultati popisa iz 2011. godine su UKUPAN BROJ STANOVNIKA:  208.055 što čini 4,85 % stanovništva Republike Hrvatskepopis 2011 istra

I nakon kampanje istrijanstvom,  regionalno se izjasnilo 12,11% stanovništva.

I nakon 28 godina od međunarodnog priznanja RH retorika IDS-ovaca nije se promjenila;

https://www.index.hr/vijesti/clanak/sef-idsa-popljuvao-plenkovica-zbog-jacanja-hrvatskog-identiteta-istre/990339.aspx

Prigodom potpisivanja Ugovora o darovanju Vile Idola Porečko-Pulskoj biskupiji premijer Andrej Plenković izjavio je;

„ Naša crkva njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu. Okuplja naše ljude i stoga na ovaj način mislim da u jednom primjerenom obliku rješavamo pitanje za kojim već desetljećima se nastoji naći rješenje”, rekao je Plenković

Na te se riječi premijera Plenkovića žestoko obrušio Boris Miletić;

„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji”, poručio je predsjednik IDS-a . Dodao je kako “takva retorika izravno negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuću poruku svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina”.

Miletić je pozvao premijera da izbjegava retoriku nacionalizma i isključivosti te da se umjesto toga zajedno sa svojom vladom, kako je rekao, “potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj”, priopćeno je iz IDS-a.

Znači da se po Borisu Miletiću Hrvati i hrvatski identitet ne smiju spominjati, oni su za Istru zabranjena tema, jer“ uznemirava“nacionalne manjine ??? Znači Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom Katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je „nacionalistički diskurs“?

A nije “nacionalistički diskurs” kada se organiziraju Dani srpske kulture po gradovima Istre?

Nije ” nacionalistički diskurs” kada prima svetosavsku spomenicu?

A da gotovo u isto vrijeme Istarska Županija ukida subvencioniranje kalendara Jurina i Franina, koji je izlazio od 1922. godine i namijenjen širokom istarskom, mahom seoskom, čitateljstvu te je uživao veliku popularnost!

svetosavska_povelja_miletic

„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije“  Uvreda je spominjanje „ hrvatske vrijednost, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu“???

 „potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj” su Miletićeve riječi, a Dino Debeljuh za tu tvrdnju, da IDS želi svoju politiku proširiti van Istre na cijelu Hrvatsku proglašava neistinom!

Jeli to istarska convivenza ili suživot?

Gdje je tu Miletićeva „  otvorenost, multikulturalnost, raznolikost i tolerancija“???

 „ Negirati postojanje i prava jednog naroda koji je autohtoni narod u Istri, da čuva i održi svoju kulturu i svoj identitet, to je convivenza ili suživot??? 

Ne dopustiti hrvatskom narodu da budu Hrvati, nego ih pretvarati u Istrijane , istarski identitet jeli to convivenza ili suživot pitam i novog župana Fabrizia Radina, koji se nije udostojio ni izreći hrvatski izraz za convivenzu-suživot???

Ako ćemo baš govoriti o odnosu HDZ-a prema Istri, onda najprije treba govoriti o odnosu IDS-a prema Zagrebu i državi Hrvatskoj. A po tom pitanju gospodin Župan pati od sinkope, ili je iznenada dobio amneziju i zaboravio IDS-ovu politiku neprestanog podrivanja suvereniteta i integriteta Republike Hrvatske:

Na svu sreću gospodine Župane ne patimo svi od amnezije ili sinkope kao vi. Ima nas još puno koji smo svjedoci vremena i pamtimo IDS- ovu politiku od stvaranja hrvatske države do danas.

A ” naš vrli “pulski gradonačelnik tom istom prigodom izjavljuje da je „situaciju s Uljanikom Vlada pretvorila u politički rat s Istrom, najrazvijenijom hrvatskom regijom u kojoj HDZ nema nikakav politički utjecaj i koju se na svaki način pokušava poniziti“.

Eto upravo je sam Miletić ne razmišljajući razotkrio , da HDZ nije imao  nikakav politički utjecaj u Istri, što znači da HDZ i Vlada nisu mogli utjecati na procese koji su se odvijali u Uljaniku, već je samo IDS, koji je na vlasti u Istri od osamostaljenja Republike Hrvatske mogao utjecati na propast Uljanika! Nenamjerno htijući optužiti HDZ i Vladu potvrdio je ono što svi znademo, da je jedino IDS imao politički utjecaj na sve procese koji su doveli do propasti Uljanika.

Zar je premijer ponizio Istru svojim dolaskom?  Naravno da nije! Ponizio je vas dvojicu ne pozvavši vas, nije ponizio Istru. Jeli to vi Boris Miletić i Valter Flego sebi umišljate da ste vas dvojica Istra?

Istarski župan Valter Flego i pulski gradonačelnik Boris Miletić “pretrgli ” su se od ” brige ” za radnike Uljanika. Za radnike Uljanika spremni su izdvojiti 300 kuna pomoći, a za kupnju prostora u Zagrebu, za Klub studenata 2-3 milijuna kuna.???

Boris Miletić stalno priča jedno te isto o Istri kao ” najrazvijenijoj hrvatskoj regiji”  i da ” Istra više uplaćuje u Proračun RH, nego što dobiva sredstava iz Proračuna” To jednostavnom računicom nije točno. Koliko je iz Proračuna izdvojeno za jamstva Uljanika, to Miletić uopće ne računa, a tako je ” velika njegova briga za opstanak Uljanika i njegove radnike”? Vlade RH isplatile su po jamstvima Uljanika iz državnog proračuna 3 mlrd. kn više no što je Istra u njega uplatila. A tek koliko još ima za platiti po izdanim jamstvima, O čemu to onda priča Boris Miletić?

Očito je da se IDS izgubio sam u svojim floskulama i parolama, pa sami sebe opovrgavaju. To pokazuje svu nesposobnost IDS-ovih čelnika, da se suoče sa problemima i rješavaju ih. Onda zazivaju i prozivaju Državu, odnosno Vladu da razriješi ono što su oni zabrljali, a ovim postupkom premijer Plenković pokazao im je da više ne mogu računati na kontrolu  i manipulaciju državnim  institucijama , da im se sprema istraživanje imovine koju su ” stekli ” od kada su se politički aktivirali.

Svi se pitaju kako se IDS održava tako dugo na vlasti? Veoma jednostavno;

  • -Dugo su na vlasti i uhljebili su svoje ljude u sav županijski, općinski i državni aparat. Kako su na vlasti raspolažu sa proračunskim novcem ,pa se on dijeli raznim udrugama, nacionalnim manjinama , braniteljskim udrugama i tako ih se obvezuje da budu njihova glasačka baza.
  • -Malom izlaznosšću na izbore. Evo primjer; Na lokalnim izborima 2017. godine,za pulskog gradonačelnika od ukupnog dijela od 50 360  birača ,na izbore  izašlo je njih 18 791  ili 37,31% . Za Borisa Miletića glasalo je 9 740 birača ,što je u postotku 51,83%, međutim u odnosu na ukupan broj birača taj postotak je daleko manji 19,34%. Znači da od 50 360 birača u Puli za Miletića je glasalo samo 9 740. birača.
  • -Kada se analiziraju rezultati izbora, vidljivo je da je potpora IDS-u u Istri u stvari mala. Za ovakve izborne rezultate kriv je izborni zakon koji je sada u primjeni. Očito da ga treba mijenjati, jer ovakvi rezultati ne daju realno stanje sa terena. Samo 9 740 prema  50360 je potpora 1/5 građana grada Pule gradonačelniku Borisu Miletiću!

Upravo zbog tih rezultata lokalnih izbora odgovorno tvrdim da IDS ne predstavlja sve građane Istre. Predstavlja ¼  građana IstreU Istri je registrirano prema podacima DIP-a  187 474 osobe sa pravom glasa.  Na izbore je izašlo 84 618 glasača ,što je izlaznost u postocima 45,14% . Od glasača koji su izašli  na izbore za Skupštinu Istarske županije izjasnilo se u korist IDS-a 46 548 glasača što iznosi 56,78%. Međutim u odnosu na ukupan broj upisanih birača 187 474 broj 46 548 koji su glasali,  taj postotak iznosi 24,83 %. A to je 1/4 od ukupnog biračkog tijela u Istri. . http://www.izbori.hr

IDS se u obnašanju vlasti u Istri ponašao kao da je Istra njihova osobna prćija u kojoj  se gradovi i općine smatraju plijenom, a ne odgovornošću. U kojoj  oni izborima nisu dobili  obvezu upravljanja  kao dobrog gospodara, već kao vlasništvo istarskih gradova i sela. 1997. godine Ivan Pauletta izlazi u javnost sa projektom Zemlja Istra, odnosno federalizacijom Hrvatske, što je naravno bilo protuustavno. Nakon neuspjeha projekta Zemlja Istra Ivan Pauletta povukao se iz  političkog i javnog života,

Najomiljeniji i najpopularniji političar, bivši član IDS-a i prvi istarski župan , bio je Luciano Delbianco. On je izašao iz IDS-a  1996.godine i osnovao novu stranku Istarski demokratski forum. Međutim razbolio se i umro 2014.godine.

IDS je sebe prikazivao kao jedinog zaštitnika istarskih interesa i Istrijana od strane HDZ-a pa su  mnogi  Istrijani u to vjerovali. Naglašavam Istrijani, ne Istrani! Istrijanstvo je okosnica IDS-ove politike, jer je na njemu gradio svoju priču o posebnosti Istre i tako opravdavao svoje priče o  autonomiji.

Citiram iz Programske deklaracije IDSa o Istrijanstvu:

Istrijanstvo je svijest o pripadnosti slavenskog i latinskog stanovništva Istre zajedničkoj višekulturnoj realnosti Istre”

Braniteljske udruge iz Istre nisu se nikada izjasnile po niti jednom pitanju važnom za Republiku Hrvatsku, a pogotovo ne protiv IDS-ove politike na štetu hrvatskih interesa u Istri.

Kao primjer navodim demilitarizaciju, koja je u Programskoj Deklaraciji IDS-a;

“Stranka se zalaže za demilitarizaciju Regije jer je najbolja politika-mir.Novi oblici suradnje među svjetskim velesilama omogućuju drukčiji pristup vojsci i naoružanju malih država i regija.

Stranka traži ubrzanu demilitarizaciju regije, ali na način da se svim zaposlenim u vojnim službama, ako žele nastaviti rad i život u regiji to i omogući.

Postojeće vojne komplekse i potencijale treba prenamijeniti za ubrzani privredni razvoj Regije.

Sigurnost u državi i regiji osiguravat će policijska služba u suradnji sa Regionalnim organima.

Omladini, umjesto služenja vojnog roka treba omogućiti tijekom školovanja vježbe i civilne zaštite radi obučavanja i spremnosti za slučaj elementarnih i drugih nepogoda”

Nikada se udruge hrvatskih branitelja u Istri nisu očitovale o ovom u najmanju ruku bizarnom djelu Programske Deklaracije IDS-a, a oni su ti koji su se borili za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Kako bez vojske obraniti Državu od ugroze i neprijatelja, a svakodnevno svjedočimo kako Srbija ne odustaje od svoje mitomanske Velike Srbije.

Na najavu da bi se trebao aktivirati Pulski dio bivše vojne Zračne luke za novokupljene avione iz Izraela, žestoko je  reagirao Boris Miletić “Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine, vojni avioni neće nadlijetati nebo nad Istrom”

Obratila sam se Ministarstvu obrane sa upitom jesu li  Istra i nebo nad Istrom sastavni dio hrvatskog teritorija, na što sam dobila odgovor

“Poštovana, možemo vas izvijestiti da će Hrvatska vojska, kao što je to činila i do sada, štititi integritet cijele Republike Hrvatske, a zaštita zračnog prostora obuhvaća cijeli teritorij Republike Hrvatske.”

Što naravno odgovara i članku  2 Ustava  RH

Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.

Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

Ni na ovu Miletićevu očitu provokaciju i nepoštivanje suvereniteta Republike Hrvatske nad istarskim nebom, nitko iz braniteljskih udruga Istre nije reagirao!

Ni nitko iz ostalih stranaka nije reagirao! Nevjerojatno!

Zbog neprekidnog autonomaštva, IDS-ovi čelnici bili su u latentnom sukobu sa prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

Dr.Franjo Tuđman, znanstvenik, državnik, imao je povijesno pamćenje u svezi s Istrom. On je, uz to, godinama dolazio na ljetovanje i u posjet rodbini i prijateljima u Istru. Promatrao je i uočavao stvarno društveno stanje u Istri.
Već tijekom 1989.godine, Tuđman se javnim nastupima u Zagrebu i po Hrvatskoj iskazuje kao  vođa  oporbe u Hrvatskoj.. Zbog stanja i duha Istre, koji sam ranije opisala, to je za vlast i vladajuće u Istri bilo potpuno neprihvatljivo, neprijateljsko rješenje.

U sklopu priprema za prve slobodne izbore (22. i 23. travnja 1990 godine) dr .Tuđman i njegova stranka najavili su središnji skup (11. travnja) na otvorenom, iza Spomen-doma u Pazinu.

Na širokom se prostoru okupio lijep broj ljudi. Nakon nekoliko uvodničara i izraza potpore pred mikrofon je stao dr. Tuđman. Uz iskaze zadovoljstva i zahvale na toploj dobrodošlici, razvio je prikaz svojih državničkih  stavova oko narodnih i državnih  odnosa u tadašnjoj ,,Miloševićevoj Jugoslaviji” i ,,šutljivoj Hrvatskoj” i istaknuo potrebu jedinstva hrvatskog naroda na putu samostalnosti i osvajanja vlasti u Hrvatskoj. Već su se tijekom tih riječi  čuli izrazi negodovanja od nekih pojedinaca i skupina, a osobito od jedne, poveće, ,uz sam veliki stakleni ulaz u zgradu Doma. Tada je, opravdano izazvan tim upadicama i zviždanjem , poručio tim istima : ,,Vi tamo, koji zviždite, znajte da ćete (sutra) uskoro morati poslušati volju hrvatskog naroda. Ako pak to ne ćete ili ne želite, onda vam je bolje da si potražite drugu domovinu…” To je izazvalo glasnu potporu  i pljesak mnogih, ali i daljnje njihovo zviždanje i negodovanje.
Jesu li te riječi bile državnički neuljudne ili uperene protiv Istrana (koji nisu ni spomenuti), ili kojih Istrana prosudite sami?

Ali već navečer u kasnim vijestima, i potom u svim medijima idućih dana, proširena je vijest o HDZ-ovu ,,izgredu” u Pazinu i kako je ,,Tuđman izžviždan”. Pripremljene ,,domaće istarske”, obavještajne, snage išle su još i dalje: ,,Tuđman (HDZ) tjera Istrijane iz Istre!” Posve izmišljena – sadržajna laž i gnusna optužba. Oni ,,pravi”, koji su zviždali i organizirali zviždanje, razumjeli su poruku i kasnije su doista i otišli iz Istre, boriti se u dobrovoljačkim odredima JNA protiv Hrvatske i Istre.

Napominjem da je na sličan  način , na istom mjestu izviždana i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i to nakon 27 godina od dr. Franje Tuđmana.

Autonomaška i separatistička politika IDS-a se nastavila dalje,  Nakon što im je Ustavni Sud izbrisao 18. članaka iz Statuta Istarske Županije, ,nastavlja se  neprestano podrivanje i osporavanje suvereniteta i integriteta Republike Hrvatske!

IDS-ovcima je i sam spomen imena HRVATSKOGA neprihvatljiv! Da bi njihova priča o autonomiji prošla kroz ušicu zakonitosti u prvu točku Deklaracije stavili su “Županija Istarska je ustrojena kao autonomna regija i sastavni dio nedjeljive Republike Hrvatske”

Nakon što su  svojom promašenom politikom autonomaštva, promašenom gospodarskom politikom,  majorizacije manjina, marginalizacije hrvatske komponente u Istri doveli čitavu jednu gospodarsku granu u kolaps, politički i nacionalno izazvali velike podjele i netrpeljivost ,među stanovništvom,  IDS-ovci zovu hrvatskog Premijera da im pomogne i izvlači ih iz nezavidne situacije u koju su se sami doveli i koju su sami izazvali.

Ne smeta me što se IDS-ovci deklariraju kao lijevo-liberalna stranka. U demokratskom društvu ima stranaka svih  svjetonazora i usmjerenja, ali sve stranke moraju poštivati Ustav zemlje u kojoj djeluju i biti lojalni državi u kojoj su registrirani kao stranka. A IDS sve to nije od svog osnutka do danas i to je ono što nikako ne mogu podržati i na to pristati kao Hrvatica i hrvatska državljanka.

Lili Benčik

 

 

 


Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s